SRETAN USKRS!
a href="http://tinypic.com?ref=2a92wd1" target="_blank">
IDEMO DALJE
Znam da sam se već odavno trebala javiti,ali ispravljam grešku.Ovdje sam i idemo dalje.
Moj sin nastavlja ići u školu.Nije klasično u "razredu",nego je skupina.Imaju prostoriju koja je uređena poput doma u kom bi svatko trebao da uživa.Tu je mala kuhinja,boravak,trpezarija,TV,..Zaista odiše domaćom atmosferom,još kad zamiriši iz pećnice....Nakon toliko godina muke sa odlaskom u školu,moj sin s radošću odlazi i želi biti u školi "što duže".Mala su grupica od dva dječaka,pet djevojčica i učiteljicom.Bilo je muke prvih dana jer nije bio naj draži prijatelj s njim u grupi-ali nakon par dana i taj problem je riješen.Glavni su za zabavu grupe/kumovi/,kako sebe nazivaju.Kada vidim sreću na licu moga sina,požalim što će i to vrijeme do 21.godine,brzo proći.Ali dok ono stigne.uživati ćemo u ovom vremenu.Ovo je pravo školovanje koje njima odgovara-NIJE KLASIČNO-,klupa,knjige....pa im je s tim draže.Sami pripremaju stol za objed,peru posuđe,kuhaju čaj...prave kolače...pjevaju/što mom sinu najviše odgovara/ i zaista uživaju.Dok je bilo lijepo vrijeme išli su u šetnju,bili su na izletu...Školovanje po mjeri djece s poteškoćama u razvoju za poželiti.A toliko sam se plašila,kakvo će biti njegovo daljnje školovanje.Ostatak dana provodi kod kuće uz komp.i svoje omiljene igrice i pjesme pa ja nemam baš pristup,a ovo je jedino kada uspijem ,a malo sam polijena jutrom za pisanje.
Jedino što se dešava a nije baš dobro je njegov nagli rast.Toliko je izrastao da su mu mišići ostali skraćeni i više nije u mogućnosti niti malo stajati sam kako je mogao prije.Kičma mu se jako krivi,tako da sada ima i kifozu i skoliozu,noge savijene u koljenima...Strašno za nas roditelje.Veći je od mene pa mi je teže za dizati ga i nositi.Nije lako gledati kako djete koje je zakinuto za normalan zdrav razvoj može biti još više zakinuto u radosti života.Toliko puta sam se zapitala kako i dokle ide naša izdržljivost?,a njegova volja i upornost za život.Sve to lijepo izgleda sa strane-lijep,vesel dečko,pun života i radosti-A toliko toga željan i nemoćan.Kako je teško kada me pita:a zašto ja nemogu hodati?-zašto sam se ranije rodio?-zašto nemam prijatelja/kod kuće/?-zašto nemogu plesati?-i još more ZAŠTO? a nemam pravi odgovor koji bi ga zadovoljio.Toliko voli muziku,pjevati,svirati i želi plesati...Nije lako gledati kako u kolicima ljulja tijelom lijevo desno želeći igrati kolo...kako želi igrati rukomet....puno toga želi ...a nemože!!!!!
Sada mu je želja da svira harmoniku,ali tko bi se prihvatio toga da ga uči/a nemože po notama/,nemože s prstima kako treba...a onaj tko bi želio ga želio učiti je daleko od nas..Pozdrav veliki njegovom prijatelju Zlaji kojemu je želja da mu mali prijatelj nauči svirati,da mogu skupa zasvirati i koji mu je poklonio sintesajzer da uči na njemu jer mu je lakše nego držati harmoniku.
Na zadnjem pregledu kod liječnika upućeni smo da ga odvedemo u Lovran na pregled da vidimo može li se šta pomoći kičmi i nogama.Volili bi da nam netko pomogne reči kom doktoru bi bilo naj bolje da se javimo.Kako dolazi zima ,mislim da će mo pričekati proljeće,a možda do tada i saznati kome da se obratimo.Preporučeno nam je i banjsko liječenje ali to je moj sin rekao da on više nigdje od kuće neće ići bez mene I TATE.
Naučili smo se da uvijek i svuda idemo kao trojka.Mi bez njega nigdje ne idemo.Unatoč svemu što prolazimo-ON JE VELIKI POKRETAČ,SVEGA ŠTO JE LIJEPO,SVEGA ŠTO JE VESELO I SVEGA ZA ŠTO VRIJEDI ŽIVJETI OVAJ ŽIVOT!!!!
Sve blago ovog svijeta-ništa je -bez njegove ljubavi i upornosti!
LJETO
Evo i ljeto je počelo ,a ja nikako ovamo.Mnogo se toga dogodilo.
Škola je završila i moj sin je jako sretan.Završio je 8.razreda i sada slijedi odmor kod kuće.Dalje ne ide.Želja moga sina je bila da ide na more.Dogovorili smo odlazak,a moj brat je morao u bolnicu.Teško mi je bilo ostaviti ga ali imali smo termin dogovoren i krenuli smo na more/Petrčani/.Moj sin je zaista uživao.Mogu reči da smo i mi s njim uživali i uz svu muku oko brige,psihički se odmorili.Zaista je bio poseban i sretan moj sin.Mislim da je naj sretniji kada smo samo ja i suprug s njim.Voli on i sestre ali ovo mu je nešto posebno.Jedino što mi je bilo teško da ja uživam sa obitelji a moj brat nepomično leži u bolnici.To je grozan osjećaj,zbog koga sam suze lila i lijem i danas.Dva dana poslije,moj jedini,voljeni brat je zauvijek otišao od mene i svoje obitelji.Nikome nemogu opisati kako se grozno osjećam.Sada znam da više nisam ničija sestra i osjećam se kao sama na svijetu.A sada imam samo mamu i svoju obitelj.O mami vodim brigu,čim uspijem da mi netko sina pripazi.Ni sama neznam kako sam ju uspijela smiriti da prihvati da nam je Bog tako želio.Tek je prošlo 3. godine od smrti moga oca,a sada i brat.Mislim da je majci,najteže.Evo sinoć je snaha od mog brata rodila curicu-kojoj se brat jako veselio.Toliko je planova imao i veselio se.Moja kći je isto trebala roditi u ovo vrijeme,pa smo planirali,kako ćemo se ja i brat napiti,da vidimo kako je to.A sada samo suze idu u potocima.Žao mi je što nije mogao osjetiti kako je imati unuče.Pamtim kako je važno rekao-BIT ĆU DIDO-I šešir je kupio,da bude pravi dido.Nadam se da ipak vidi svoju malu Paolu i svoga sina,koji je postao otac.
Moj sin je toliko osjećao kako se ja osjećam da to nikome nemogu objasniti.Kad god bih bila zamišljena,samo bi rekao,kako i njemu fali njegov ujko.I sada svaki dan,osjeti kada patim za bratom.Pokušam mu reči da mi nije ništa,a on kaže,ma znam i meni fali.
Sada krati vrijeme uz komp.i dosta pregledava slike.Vidim da mu ipak i škola nedostaje.Neki dan je sam rekao kako mu fali škola.Rečeno mi je da može dolaziti u školu do svoje21.godine i da ih tamo "uče samostalnosti".Rekao mi je da bi išao jer mu i prijatelji iz razreda idu u tu grupu,a njih je jako zavolio.A još malo,pa ćemo znati i to.
Na moru je upoznao Leonarda Pijetraja,koji mu je poslao majici i rukavice boksačke.Jako je sretan.Pokušat ću ubaciti sliku;
02.08.2011. u 09:01 |
5 Komentara |
Print |
# |
^
KRIZMA
Eto i taj dan je stigao i prošao.Mi još uvijek prepričavamo i rado se sjećamo toga dana i uzbuđenja nas i Tonia.Brige oko organizacije što ljepšeg događaja za mog sina,sada su konačno iza nas.Ovaj dan neće nikada zaboraviti.
Inače je malo teži za jutarnje buđenje ali ovo jutro se sam probudio.Za njega je to veliki,dugo očekivani dan.Počinje jutarnja zbrka:napravi mi frizuru,popravi kravatu,obuci mi sako,kako izgledam?;-i sve su to moga sina rečenice toga jutra.
Obavili smo sve u Crkvi i vratili se kući.Toni je bio sretan jer slijedeći sakrament koji će slijediti je "ženidba"-što jedva čeka.Toliko se veseli tomu,a u meni "uragan" i strah za njegovu budućnost.Tako sam se osjećala jadno.Želila bih da mu se želja ostvari,a znam da tome nema nade.Pa ni sada ga nitko ne gleda i ne zanima se za njega,a on je pun života i ljubavi.Ipak mi je drago što sam zahvaljujući ovom čudu od računala,uspjela ispuniti jednu želju.
Prva ispunjena želja mu je bila velika proslava,sa šatorom,velikim brojem gosti i glazbom bez koje nema ništa.
A baš ta glazba je ono što je maštao više od godinu dana.
Dugo smo na TV-u pratili grupu Triler bend i jako je oduševljen svirkom,pa je tako davno poželio da mu oni sviraju na Krizmi.Stupila sam u vezu s /njemu naj bitnijim-harmonikašem/ i ispričali se o Toniju.Tada je rekao da će doći jednom prilikom da samo za njega svira.Želio je da to bude za njegov rođendan,ali snijeg je onemogućio njegov dolazak.Kada sam se čula s harmonikašem/ZLAJA/ nije bio siguran,jer su svirali na svadbi.Tako smo mi veselje imali uz pomoć "tehnike" i bilo je dobro.Poslije obavljenog ručka,pozvao me Zlaja,da upita kako je prošlo i tko mu zabavlja njegovog "prijatelja malog".Odlučio je da stiže i želi da bude iznenađenje-kreće putovanje ZG-SB.Nismo mogli vjerovati.Pomalo smo bili u nevjerici.Zar će stvarno netko tko je cijelu noć svirao na svadbi,a živi u ZG,krenuti za SB svirati mome sinu na njegovom veselju i potom se opet vratiti u ZG???
Ali stigao je.Jako uzbuđen što će upoznati svog Malog prijatelja,stigli su Zlaja i supruga.Uzeo je harmoniku u ruke i krenuo u šator uz zvuke njihove pjesme:NE PITAJ PRIJATELJU MOJ.....Stao je pred Tonia a potom kleknuo i nastavio svirati.I sada mi krenu suze kad se sjetim.Moj sin je bio totalno u šoku.Odmah je počeo pjevati a glavom je vrtio lijevo-desno od uzbuđenja ne mogavši usmjeriti pogled ka Zlaji.To je trebalo vidjeti.Svi gosti su počeli plakati.Sreća pa smo snimili i to sada moj sin jako puno gleda.Prije nego je Zlaja došao morala sam ga pripremiti,pa sam se kao kladila s njim i rekla da šta misli ako Zlaja dođe.Rekao mi je da nema šanse,pa je pala oklada.Sreća pa sam ga bar na taj način pripremila da malo išćekuje i nada se jer mislim da bi mu bio još veći šok nego ovako kako je bio.HVALA Zlaja na ovako divnom druženju!Eto,ljudi i čuda su moguća jer još ima ljudi velika srca koji nemaju granica nikakvih,jer su ljudi.A čovjek velikog srca je Zlatko Hadžajlić/i supruga mu/naravno.To upoznavanje će ostati mom sinu ne samo u mislima,nego i u srcu/kao i svima nama/.Tko bi prešao tolike kilometre da stigne Malom prijatelju kao najdraži poklon i donese poklon,a bez naknade,te ostavi veliko prijateljstvo???Samo osoba s dušom i velikim srcem.Pokušala sam staviti slike,ali bez uspjeha.Stavit ću ih naknadno.Pozdrav svima!
SVIBANJ
Evo nas u najljepšem mjesecu u godini.Ovaj mjesec,veliki dan.Moj sin prima svetu Potvrdu,22.05. Jako je sretan.Ja posebno.Uvijek sam mislila kako to neće biti moguće.Ali dragi Bog o svemu brine,pa i o ovome.Sinoć su imali ispit sa krizmateljem.Ima 92 krizmanika.Nemogu opisati kako se plašio,hoće li znati odgovoriti na pitanje koje mu se postavi.Odgovorio je uspješno o 7 svetih sakramenata.Bio je jako važan što je odgovorio i jako sretan,te je jedva čekao da stignemo kući i da nazove sestre i da im se pohvali da je prošao i da ih pozove na slavlje.Ovo će biti veliki dan za sve nas i zato mu pripremamo veliko slavlje,jer ima velike želje i želi da i on bude u centru pažnje,ne samo od nas,nego i za svoje goste.Poslije će biti koja slikica,a sada vas sve pozdravljamo!
Imali stih za kraj,od patera Luke Rađa:"Radi kao da ne trebaš novac.
Voli kao da nikad nećeš biti ranjen.
I pleši kao da te nitko ne gleda."
href="http://tinypic.com?ref=2efq2l1" target="_blank">
SRETAN USKRS SVIMA!
Sretan Uskrs i Vaskrs,svima koji slavite!
PETICIJA
Izmjene Zakona o socijalnoj skrbi - Pravo obitelji s više djece s poteškoćama
Opened on March 23, 2011 | Contact Petition Author
Poštovani ,
Povodom Vašeg neočekivanog očitovanja da će se obitelji sa više djece s poteškoćama konačno naći u zakonu , Mi roditelji više djece s poteškoćama - Obitelji i Jednoroditelji - tražimo da razmotrite i usvojite naše zahtjeve kako bi , upravo zbog posebnosti svake od naših obitelji , svima nama izašli u susret sukladno našim potrebama .U donošenju prijedloga Zakona nitko nas nije zastupao niti je kontaktirao obitelji i jednoroditelje s više djece koje bi im izmjene olakšale život.
Stoga tražimo da nam se omogući da se izjasnimo o našim pravima i potrebama :
- da svaka obitelj ili jednoroditelj ukoliko želi ima - osiguranu bezuvjetnu pomoć u kući .
- da svaki od roditelja ima pravo koristiti neku od olakšica predviđenih Zakonom :rodiljni ili roditeljski dopust, rad s polovicom punoga radnog vremena, rad u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopust ili rad u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju ili mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta po posebnim propisima,
- da se omogući da jedan od roditelja koristi pravo obiteljskog njegovatelja gdje bi se jedan od roditelja brinuo o svoj djeci , a za to bi dobio uvećanu naknadu
- da se jednoroditelju omogući pravo obiteljskog njegovatelja ,za što bi mu se dala uvećana naknada
- pomoć u pronalaženju posla, jer s obzirom na specifičnost situacije, takvim obiteljima je još teže pronaći odgovarajući i normalno plaćen posao, bez obzira na diplomu.
Također tražimo da nam se omogući , prije donošenja novog Zakona o Socijalnoj skrbi , susret s ministom gospodinom Milinovićem, kako bi mu direktno iznijeli sve poteškoće koje nas i naše obitelji tište.
S poštovanjem,
Peticiju potpisuju roditelji , prijatelji roditelja djece s poteškoćama u razvoju te svi koji nas podržavaju u našim zahtjevima .Nakon prikupljanja potpisa peticiju prosljeđujemo Ministarstvu Zdravstva i socijalne skrbi - te na sve relevantne adrese ,kako bi osigurali da peticija ne bude pospremljena u jednu od "ladica"
HVALA SVIMA KOJI ĆETE I SVOJIM POTPISOM BITI UZ NAS !
600 obitelji u Hrvatskoj čeka svoja prava !
IDEMO DALJE
Mala stanka i opet sam tu.
Puno se toga dogodilo.Osim što sam starija za jednu godinu,dobili smo još jednog novog člana/ZETA/.Moja kćer se udala,prosli mjesec,tako da sam sada opet,"ona tvoja mama".Mala šala,ali tu sam.
Moj sin je pomalo zavolio školu.Valjda zato što je školi uskoro kraj.Sada je 8.razred.Polako uživa u društvu svojih vršnjaka,kojih kod kuće nema.Pomalo se i plašim,kako će biti nadalje,svaki dan kod kuće?Trenutno ga brine,hoćemo li moći otići na more,što žarko želi.Svidjelo mu se plivanje i hoće još.A naš grad o bazenu,samo priča...Ono što smo stavljali za more,velikodušno je predao svojoj sestri,kao njegov poklon za udaju.Iznenadio nas je,ali morali smo ga poslušati.Volili bi pronaći mjesto gdje bi nam plaža bila jako blizu/da nemoramo koristiti i auto/,a za njega treba uvijek puno rekvizita,pa molim i vas koji pročitate da ako znate za neko mjestašce,da nam date prijedlog.Nezgodno je i pristupiti negdje s kolicima,a on je velik za nositi bez kolica.Toliko o tome,ali morala sam to objaviti,po njegovoj želji.
Onaj dan,kada sam zadnji post/2010/objavila-stigla je lijepa vijest;da je moja kći trudna i veselju nije bilo kraja.Sve je dogovoreno za svatove i onda 1.02.moja kći završi u bolnici/poslije obavljenog UZ pregleda/s obrazloženjem,da se ne čuje srce djeteta.Izgubili smo naše malo čedo,ali nastavili smo dalje/jer Bog je tako htio/.Iz svega toga,moju kćer je izvuklo vanredno studiranje,gdje je položila 5 ispita/pa i onaj za uvjet u 2.godinu/.Upisala je višu med. u Bihaću.Sada slijedi drugi semestar.Polako nadolazimo svi od svega.
Moj sin je kao i obično,bio u svom elementu,kada je slavlje i pjesma u pitanju.Cijelu noć je pjevao i veselio se,plesao/izvještili smo se u plesu s kolicima/.
target="_blank">
Nadam se da je slika uspjela.
Sada željno očekuje Uskrs i njegovu Krizmu,koja je 22.5.Želi veliko slavlje,uz muziku,naravno.Nada se da će dobiti i nešto đeparca za more.Toliko za sada.Sve vas pozdravljamo i idemo hrabro naprijed.
SRETNO SVIMA
Evo,dočekasmo i rođenje maloga Isusa.Nadam se da ste svi proslavili u krugu svoje obitelji,kao i ja.Kod mene je drugi dan druženje uz ručak,jer tada dolaze moja djeca,zetovi i unučad,te ostale drage osobe.Slavimo i moje rođenje.Sada se polako pripremamo za dolazak nove godine.Svima vama koji navratite ovdje/iako sam malo lijenija nego prije/ja i moja obitelj želimo SRETNU NOVU 2011.GODINU uz želju da nam svima bude bolja,a sa sobom donese zdravlje za svakoga!
SRETNO SVIMA!!!
SRETAN BOŽIĆ!
Dragi prijatelji i neprijatelji i svi koji slavite kao i ja Božić,želim da vam je blagoslovljen i da ste sretni sa svojom obitelji!
