VELIKI POZDRAV

Evo nakon dugo vremena da javim da smo dobro -Dane provodimo kod kuće kao i obično.Toni je školu davno završio i većinu vremena provodi za kompjuterom.Mnogi su nas pitali kako izdržavamo u kući?Ma super..malo se posvađamo ,pa se još više volimo..ovisni smo jedno o drugom..suprug/tata/ radi a mi uživamo..Brojno stanje nam se povećalo s unučadi..Hvala Bogu pa ih imamo..Zabavljaju se s ujkom..Vole se za razliku dok su bili mali a moj sinak,ljubomoran..Korona nam neznači nešto bitno,zbog toga što smo u kući--jer mi smo na to navikli..strah je tu ali i mi..eto za sada samo to jer sam jedva uspjela ći u Blog..dešava se i pametnijima..haha

10.03.2021. u 09:34 | 0 Komentara | Print | # | ^

SRETNO U 2014.

Dugo me nije bilo-Moj sin je operirao kičmu i lagano se oporavlja-U ovoj godini svima želimo puno zdravlja a onda će biti i sreće .Sretna vam bila ova Nova 2014.godina :) wave

Oznake: obitelj

01.01.2014. u 22:47 | 10 Komentara | Print | # | ^

TU SMO

Evo mene lijenčine za pisanje.Prošli smo preglede u Lovranu,Osijeku...i čekamo operaciju u Zagrebu.Čeka nas operacija kičme u bolnici Dubrava/spondiloza i kifoza/.Dosta mu je teško disati,sjediti,sav se krivi u jednu stranu a raste i dalje...Grozno se osjećam i strahujem što će i kako će biti.Sve što smo maštali;kako će hodati,stajati....palo je u vodu.Noge nemože ispraviti/u koljenima koči/kost je narasla ali mišići ne a da se popuste tetive tko zna bi li imalo smisla-Stopala su previše opuštena pa bi mu stajanje bilo u položaju skijaša/nagnuto prema naprijed/-Sve nam se poremetilo.Mogu samo plakati i plakati,gledajući ga kako se veseli životu i nada da će hodati,plesati,oženiti se imati djecu....A šta mu možemo pružiti?Da barem znam gdje bi ga mogla odvesti na pregled?!Jako nas ubija ovo stanje.S nestrpljenjem očekujemo poziv za operaciju/jer bi mu pomogla/,a s druge strane se bojimo i neznam kako ovo preživjeti.Nadam se da će nam Bog dati snagu da izdržimo i ovo.Visok je sigurno oko 1.90m-i jako nam je nezgodno nositi ga.,zbog čega smo dosta kod kuće.
Bili smo s njim na moru/to mu je bila velika želja/,kao i svake godine.Uživao je plivajući.Bio je jako sretan.Oko dvije godine želja mu je bila da upozna pjevača Zdravka Čolića kojeg obožava.Uspjeli smo i to.Bio je na koncertu,upoznao ga,slikao se i dogovorio da će se opet naći.Barem malo sreće u ovom životu.Zato hvala svima koji su pomogli da do susreta dođe i Čoli što je htio da se s njim upozna.Ovo će ga sigurno držati sretnim u mukama koje nas očekuju.
Krenuli smo u školu,koju moj sin nepropušta ni pod kojim uvjetima.S velikim veseljem ide u školu.Nakon devet godina muke odlaska u školu,sada odlazak u školu odlazi s veseljem/ni kiša ga nemože zaustaviti/.
Sad nas čeka lijepi događaj.Moja mlađa kći treba ovih dana da se porodi i da nam na svijet donese malenu curicu koju svi s nestrpljenjem očekujemo.A ujko posebno.Tako se osjeća važan,jer ga i djeca od starije kćeri obožavaju.Sada je rekao kako će čuvati malenu,kada mu se sestra bude morala vratiti na posao.
Za sada sve pozdravljamo i neka se nitko ne ljuti što smo se malo ulijenili.

Oznake: život

19.09.2012. u 07:41 | 1 Komentara | Print | # | ^

TU SMO

Evo mene lijenčine za pisanje.Prošli smo preglede u Lovranu,Osijeku...i čekamo operaciju u Zagrebu.Čeka nas operacija kičme u bolnici Dubrava/spondiloza i kifoza/.Dosta mu je teško disati,sjediti,sav se krivi u jednu stranu a raste i dalje...Grozno se osjećam i strahujem što će i kako će biti.Sve što smo maštali;kako će hodati,stajati....palo je u vodu.Noge nemože ispraviti/u koljenima koči/kost je narasla ali mišići ne a da se popuste tetive tko zna bi li imalo smisla-Stopala su previše opuštena pa bi mu stajanje bilo u položaju skijaša/nagnuto prema naprijed/-Sve nam se poremetilo.Mogu samo plakati i plakati,gledajući ga kako se veseli životu i nada da će hodati,plesati,oženiti se imati djecu....A šta mu možemo pružiti?Da barem znam gdje bi ga mogla odvesti na pregled?!Jako nas ubija ovo stanje.S nestrpljenjem očekujemo poziv za operaciju/jer bi mu pomogla/,a s druge strane se bojimo i neznam kako ovo preživjeti.Nadam se da će nam Bog dati snagu da izdržimo i ovo.Visok je sigurno oko 1.90m-i jako nam je nezgodno nositi ga.,zbog čega smo dosta kod kuće.
Bili smo s njim na moru/to mu je bila velika želja/,kao i svake godine.Uživao je plivajući.Bio je jako sretan.Oko dvije godine želja mu je bila da upozna pjevača Zdravka Čolića kojeg obožava.Uspjeli smo i to.Bio je na koncertu,upoznao ga,slikao se i dogovorio da će se opet naći.Barem malo sreće u ovom životu.Zato hvala svima koji su pomogli da do susreta dođe i Čoli što je htio da se s njim upozna.Ovo će ga sigurno držati sretnim u mukama koje nas očekuju.
Krenuli smo u školu,koju moj sin nepropušta ni pod kojim uvjetima.S velikim veseljem ide u školu.Nakon devet godina muke odlaska u školu,sada odlazak u školu odlazi s veseljem/ni kiša ga nemože zaustaviti/.
Sad nas čeka lijepi događaj.Moja mlađa kći treba ovih dana da se porodi i da nam na svijet donese malenu curicu koju svi s nestrpljenjem očekujemo.A ujko posebno.Tako se osjeća važan,jer ga i djeca od starije kćeri obožavaju.Sada je rekao kako će čuvati malenu,kada mu se sestra bude morala vratiti na posao.
Za sada sve pozdravljamo i neka se nitko ne ljuti što smo se malo ulijenili.

19.09.2012. u 07:41 | 10 Komentara | Print | # | ^

SRETAN USKRS!

a href="http://tinypic.com?ref=2a92wd1" target="_blank">

07.04.2012. u 08:00 | 3 Komentara | Print | # | ^

IDEMO DALJE

Znam da sam se već odavno trebala javiti,ali ispravljam grešku.Ovdje sam i idemo dalje.
Moj sin nastavlja ići u školu.Nije klasično u "razredu",nego je skupina.Imaju prostoriju koja je uređena poput doma u kom bi svatko trebao da uživa.Tu je mala kuhinja,boravak,trpezarija,TV,..Zaista odiše domaćom atmosferom,još kad zamiriši iz pećnice....Nakon toliko godina muke sa odlaskom u školu,moj sin s radošću odlazi i želi biti u školi "što duže".Mala su grupica od dva dječaka,pet djevojčica i učiteljicom.Bilo je muke prvih dana jer nije bio naj draži prijatelj s njim u grupi-ali nakon par dana i taj problem je riješen.Glavni su za zabavu grupe/kumovi/,kako sebe nazivaju.Kada vidim sreću na licu moga sina,požalim što će i to vrijeme do 21.godine,brzo proći.Ali dok ono stigne.uživati ćemo u ovom vremenu.Ovo je pravo školovanje koje njima odgovara-NIJE KLASIČNO-,klupa,knjige....pa im je s tim draže.Sami pripremaju stol za objed,peru posuđe,kuhaju čaj...prave kolače...pjevaju/što mom sinu najviše odgovara/ i zaista uživaju.Dok je bilo lijepo vrijeme išli su u šetnju,bili su na izletu...Školovanje po mjeri djece s poteškoćama u razvoju za poželiti.A toliko sam se plašila,kakvo će biti njegovo daljnje školovanje.Ostatak dana provodi kod kuće uz komp.i svoje omiljene igrice i pjesme pa ja nemam baš pristup,a ovo je jedino kada uspijem ,a malo sam polijena jutrom za pisanje.
Jedino što se dešava a nije baš dobro je njegov nagli rast.Toliko je izrastao da su mu mišići ostali skraćeni i više nije u mogućnosti niti malo stajati sam kako je mogao prije.Kičma mu se jako krivi,tako da sada ima i kifozu i skoliozu,noge savijene u koljenima...Strašno za nas roditelje.Veći je od mene pa mi je teže za dizati ga i nositi.Nije lako gledati kako djete koje je zakinuto za normalan zdrav razvoj može biti još više zakinuto u radosti života.Toliko puta sam se zapitala kako i dokle ide naša izdržljivost?,a njegova volja i upornost za život.Sve to lijepo izgleda sa strane-lijep,vesel dečko,pun života i radosti-A toliko toga željan i nemoćan.Kako je teško kada me pita:a zašto ja nemogu hodati?-zašto sam se ranije rodio?-zašto nemam prijatelja/kod kuće/?-zašto nemogu plesati?-i još more ZAŠTO? a nemam pravi odgovor koji bi ga zadovoljio.Toliko voli muziku,pjevati,svirati i želi plesati...Nije lako gledati kako u kolicima ljulja tijelom lijevo desno želeći igrati kolo...kako želi igrati rukomet....puno toga želi ...a nemože!!!!!
Sada mu je želja da svira harmoniku,ali tko bi se prihvatio toga da ga uči/a nemože po notama/,nemože s prstima kako treba...a onaj tko bi želio ga želio učiti je daleko od nas..Pozdrav veliki njegovom prijatelju Zlaji kojemu je želja da mu mali prijatelj nauči svirati,da mogu skupa zasvirati i koji mu je poklonio sintesajzer da uči na njemu jer mu je lakše nego držati harmoniku.
Na zadnjem pregledu kod liječnika upućeni smo da ga odvedemo u Lovran na pregled da vidimo može li se šta pomoći kičmi i nogama.Volili bi da nam netko pomogne reči kom doktoru bi bilo naj bolje da se javimo.Kako dolazi zima ,mislim da će mo pričekati proljeće,a možda do tada i saznati kome da se obratimo.Preporučeno nam je i banjsko liječenje ali to je moj sin rekao da on više nigdje od kuće neće ići bez mene I TATE.
Naučili smo se da uvijek i svuda idemo kao trojka.Mi bez njega nigdje ne idemo.Unatoč svemu što prolazimo-ON JE VELIKI POKRETAČ,SVEGA ŠTO JE LIJEPO,SVEGA ŠTO JE VESELO I SVEGA ZA ŠTO VRIJEDI ŽIVJETI OVAJ ŽIVOT!!!!
Sve blago ovog svijeta-ništa je -bez njegove ljubavi i upornosti!

22.11.2011. u 07:28 | 15 Komentara | Print | # | ^

LJETO

Evo i ljeto je počelo ,a ja nikako ovamo.Mnogo se toga dogodilo.
Škola je završila i moj sin je jako sretan.Završio je 8.razreda i sada slijedi odmor kod kuće.Dalje ne ide.Želja moga sina je bila da ide na more.Dogovorili smo odlazak,a moj brat je morao u bolnicu.Teško mi je bilo ostaviti ga ali imali smo termin dogovoren i krenuli smo na more/Petrčani/.Moj sin je zaista uživao.Mogu reči da smo i mi s njim uživali i uz svu muku oko brige,psihički se odmorili.Zaista je bio poseban i sretan moj sin.Mislim da je naj sretniji kada smo samo ja i suprug s njim.Voli on i sestre ali ovo mu je nešto posebno.Jedino što mi je bilo teško da ja uživam sa obitelji a moj brat nepomično leži u bolnici.To je grozan osjećaj,zbog koga sam suze lila i lijem i danas.Dva dana poslije,moj jedini,voljeni brat je zauvijek otišao od mene i svoje obitelji.Nikome nemogu opisati kako se grozno osjećam.Sada znam da više nisam ničija sestra i osjećam se kao sama na svijetu.A sada imam samo mamu i svoju obitelj.O mami vodim brigu,čim uspijem da mi netko sina pripazi.Ni sama neznam kako sam ju uspijela smiriti da prihvati da nam je Bog tako želio.Tek je prošlo 3. godine od smrti moga oca,a sada i brat.Mislim da je majci,najteže.Evo sinoć je snaha od mog brata rodila curicu-kojoj se brat jako veselio.Toliko je planova imao i veselio se.Moja kći je isto trebala roditi u ovo vrijeme,pa smo planirali,kako ćemo se ja i brat napiti,da vidimo kako je to.A sada samo suze idu u potocima.Žao mi je što nije mogao osjetiti kako je imati unuče.Pamtim kako je važno rekao-BIT ĆU DIDO-I šešir je kupio,da bude pravi dido.Nadam se da ipak vidi svoju malu Paolu i svoga sina,koji je postao otac.
Moj sin je toliko osjećao kako se ja osjećam da to nikome nemogu objasniti.Kad god bih bila zamišljena,samo bi rekao,kako i njemu fali njegov ujko.I sada svaki dan,osjeti kada patim za bratom.Pokušam mu reči da mi nije ništa,a on kaže,ma znam i meni fali.
Sada krati vrijeme uz komp.i dosta pregledava slike.Vidim da mu ipak i škola nedostaje.Neki dan je sam rekao kako mu fali škola.Rečeno mi je da može dolaziti u školu do svoje21.godine i da ih tamo "uče samostalnosti".Rekao mi je da bi išao jer mu i prijatelji iz razreda idu u tu grupu,a njih je jako zavolio.A još malo,pa ćemo znati i to.
Na moru je upoznao Leonarda Pijetraja,koji mu je poslao majici i rukavice boksačke.Jako je sretan.Pokušat ću ubaciti sliku;
Image and video hosting by <br />
<br />
Čini mi se da sam uspjela.Eto toliko za sada.Sve vas pozdravljamo i čitamo ponekad,ali se ne uspijem javiti jer samo je ovo vrijeme kada mogu dići na komp,a sin neda da pišem.Pusti me da pregledam Facebook,ali bez pisanja.<br />
</p>

<span class= 02.08.2011. u 09:01 | 5 Komentara | Print | # | ^

KRIZMA

Eto i taj dan je stigao i prošao.Mi još uvijek prepričavamo i rado se sjećamo toga dana i uzbuđenja nas i Tonia.Brige oko organizacije što ljepšeg događaja za mog sina,sada su konačno iza nas.Ovaj dan neće nikada zaboraviti.
Inače je malo teži za jutarnje buđenje ali ovo jutro se sam probudio.Za njega je to veliki,dugo očekivani dan.Počinje jutarnja zbrka:napravi mi frizuru,popravi kravatu,obuci mi sako,kako izgledam?;-i sve su to moga sina rečenice toga jutra.
Obavili smo sve u Crkvi i vratili se kući.Toni je bio sretan jer slijedeći sakrament koji će slijediti je "ženidba"-što jedva čeka.Toliko se veseli tomu,a u meni "uragan" i strah za njegovu budućnost.Tako sam se osjećala jadno.Želila bih da mu se želja ostvari,a znam da tome nema nade.Pa ni sada ga nitko ne gleda i ne zanima se za njega,a on je pun života i ljubavi.Ipak mi je drago što sam zahvaljujući ovom čudu od računala,uspjela ispuniti jednu želju.
Prva ispunjena želja mu je bila velika proslava,sa šatorom,velikim brojem gosti i glazbom bez koje nema ništa.
A baš ta glazba je ono što je maštao više od godinu dana.
Dugo smo na TV-u pratili grupu Triler bend i jako je oduševljen svirkom,pa je tako davno poželio da mu oni sviraju na Krizmi.Stupila sam u vezu s /njemu naj bitnijim-harmonikašem/ i ispričali se o Toniju.Tada je rekao da će doći jednom prilikom da samo za njega svira.Želio je da to bude za njegov rođendan,ali snijeg je onemogućio njegov dolazak.Kada sam se čula s harmonikašem/ZLAJA/ nije bio siguran,jer su svirali na svadbi.Tako smo mi veselje imali uz pomoć "tehnike" i bilo je dobro.Poslije obavljenog ručka,pozvao me Zlaja,da upita kako je prošlo i tko mu zabavlja njegovog "prijatelja malog".Odlučio je da stiže i želi da bude iznenađenje-kreće putovanje ZG-SB.Nismo mogli vjerovati.Pomalo smo bili u nevjerici.Zar će stvarno netko tko je cijelu noć svirao na svadbi,a živi u ZG,krenuti za SB svirati mome sinu na njegovom veselju i potom se opet vratiti u ZG???
Ali stigao je.Jako uzbuđen što će upoznati svog Malog prijatelja,stigli su Zlaja i supruga.Uzeo je harmoniku u ruke i krenuo u šator uz zvuke njihove pjesme:NE PITAJ PRIJATELJU MOJ.....Stao je pred Tonia a potom kleknuo i nastavio svirati.I sada mi krenu suze kad se sjetim.Moj sin je bio totalno u šoku.Odmah je počeo pjevati a glavom je vrtio lijevo-desno od uzbuđenja ne mogavši usmjeriti pogled ka Zlaji.To je trebalo vidjeti.Svi gosti su počeli plakati.Sreća pa smo snimili i to sada moj sin jako puno gleda.Prije nego je Zlaja došao morala sam ga pripremiti,pa sam se kao kladila s njim i rekla da šta misli ako Zlaja dođe.Rekao mi je da nema šanse,pa je pala oklada.Sreća pa sam ga bar na taj način pripremila da malo išćekuje i nada se jer mislim da bi mu bio još veći šok nego ovako kako je bio.HVALA Zlaja na ovako divnom druženju!Eto,ljudi i čuda su moguća jer još ima ljudi velika srca koji nemaju granica nikakvih,jer su ljudi.A čovjek velikog srca je Zlatko Hadžajlić/i supruga mu/naravno.To upoznavanje će ostati mom sinu ne samo u mislima,nego i u srcu/kao i svima nama/.Tko bi prešao tolike kilometre da stigne Malom prijatelju kao najdraži poklon i donese poklon,a bez naknade,te ostavi veliko prijateljstvo???Samo osoba s dušom i velikim srcem.Pokušala sam staviti slike,ali bez uspjeha.Stavit ću ih naknadno.Pozdrav svima!
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

30.05.2011. u 06:36 | 4 Komentara | Print | # | ^

SVIBANJ

Evo nas u najljepšem mjesecu u godini.Ovaj mjesec,veliki dan.Moj sin prima svetu Potvrdu,22.05. Jako je sretan.Ja posebno.Uvijek sam mislila kako to neće biti moguće.Ali dragi Bog o svemu brine,pa i o ovome.Sinoć su imali ispit sa krizmateljem.Ima 92 krizmanika.Nemogu opisati kako se plašio,hoće li znati odgovoriti na pitanje koje mu se postavi.Odgovorio je uspješno o 7 svetih sakramenata.Bio je jako važan što je odgovorio i jako sretan,te je jedva čekao da stignemo kući i da nazove sestre i da im se pohvali da je prošao i da ih pozove na slavlje.Ovo će biti veliki dan za sve nas i zato mu pripremamo veliko slavlje,jer ima velike želje i želi da i on bude u centru pažnje,ne samo od nas,nego i za svoje goste.Poslije će biti koja slikica,a sada vas sve pozdravljamo!
Imali stih za kraj,od patera Luke Rađa:"Radi kao da ne trebaš novac.
Voli kao da nikad nećeš biti ranjen.
I pleši kao da te nitko ne gleda."
href="http://tinypic.com?ref=2efq2l1" target="_blank">Image and video hosting by TinyPic

11.05.2011. u 07:42 | 3 Komentara | Print | # | ^

SRETAN USKRS SVIMA!

Sretan Uskrs i Vaskrs,svima koji slavite!
Image and video hosting by TinyPic

24.04.2011. u 14:52 | 6 Komentara | Print | # | ^

PETICIJA

Izmjene Zakona o socijalnoj skrbi - Pravo obitelji s više djece s poteškoćama
Opened on March 23, 2011 | Contact Petition Author

Poštovani ,



Povodom Vašeg neočekivanog očitovanja da će se obitelji sa više djece s poteškoćama konačno naći u zakonu , Mi roditelji više djece s poteškoćama - Obitelji i Jednoroditelji - tražimo da razmotrite i usvojite naše zahtjeve kako bi , upravo zbog posebnosti svake od naših obitelji , svima nama izašli u susret sukladno našim potrebama .U donošenju prijedloga Zakona nitko nas nije zastupao niti je kontaktirao obitelji i jednoroditelje s više djece koje bi im izmjene olakšale život.


Stoga tražimo da nam se omogući da se izjasnimo o našim pravima i potrebama :

- da svaka obitelj ili jednoroditelj ukoliko želi ima - osiguranu bezuvjetnu pomoć u kući .

- da svaki od roditelja ima pravo koristiti neku od olakšica predviđenih Zakonom :rodiljni ili roditeljski dopust, rad s polovicom punoga radnog vremena, rad u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopust ili rad u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju ili mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta po posebnim propisima,

- da se omogući da jedan od roditelja koristi pravo obiteljskog njegovatelja gdje bi se jedan od roditelja brinuo o svoj djeci , a za to bi dobio uvećanu naknadu

- da se jednoroditelju omogući pravo obiteljskog njegovatelja ,za što bi mu se dala uvećana naknada

- pomoć u pronalaženju posla, jer s obzirom na specifičnost situacije, takvim obiteljima je još teže pronaći odgovarajući i normalno plaćen posao, bez obzira na diplomu.


Također tražimo da nam se omogući , prije donošenja novog Zakona o Socijalnoj skrbi , susret s ministom gospodinom Milinovićem, kako bi mu direktno iznijeli sve poteškoće koje nas i naše obitelji tište.

S poštovanjem,



Peticiju potpisuju roditelji , prijatelji roditelja djece s poteškoćama u razvoju te svi koji nas podržavaju u našim zahtjevima .Nakon prikupljanja potpisa peticiju prosljeđujemo Ministarstvu Zdravstva i socijalne skrbi - te na sve relevantne adrese ,kako bi osigurali da peticija ne bude pospremljena u jednu od "ladica"


HVALA SVIMA KOJI ĆETE I SVOJIM POTPISOM BITI UZ NAS !

600 obitelji u Hrvatskoj čeka svoja prava !

25.03.2011. u 07:33 | 11 Komentara | Print | # | ^

PROLJEĆE

Ovdje nema priče,samo slike moga cvijeća-svima proljetni pozdrav!
Image and video hosting by TinyPic
a onda još jedna:
Image and video hosting by TinyPic
a ima još..
Image and video hosting by TinyPic
i još..
Image and video hosting by TinyPic
za sada toliko-uživajte u proljetnim čarolijama.

23.03.2011. u 07:35 | 0 Komentara | Print | # | ^

IDEMO DALJE

Mala stanka i opet sam tu.
Puno se toga dogodilo.Osim što sam starija za jednu godinu,dobili smo još jednog novog člana/ZETA/.Moja kćer se udala,prosli mjesec,tako da sam sada opet,"ona tvoja mama".Mala šala,ali tu sam.
Moj sin je pomalo zavolio školu.Valjda zato što je školi uskoro kraj.Sada je 8.razred.Polako uživa u društvu svojih vršnjaka,kojih kod kuće nema.Pomalo se i plašim,kako će biti nadalje,svaki dan kod kuće?Trenutno ga brine,hoćemo li moći otići na more,što žarko želi.Svidjelo mu se plivanje i hoće još.A naš grad o bazenu,samo priča...Ono što smo stavljali za more,velikodušno je predao svojoj sestri,kao njegov poklon za udaju.Iznenadio nas je,ali morali smo ga poslušati.Volili bi pronaći mjesto gdje bi nam plaža bila jako blizu/da nemoramo koristiti i auto/,a za njega treba uvijek puno rekvizita,pa molim i vas koji pročitate da ako znate za neko mjestašce,da nam date prijedlog.Nezgodno je i pristupiti negdje s kolicima,a on je velik za nositi bez kolica.Toliko o tome,ali morala sam to objaviti,po njegovoj želji.
Onaj dan,kada sam zadnji post/2010/objavila-stigla je lijepa vijest;da je moja kći trudna i veselju nije bilo kraja.Sve je dogovoreno za svatove i onda 1.02.moja kći završi u bolnici/poslije obavljenog UZ pregleda/s obrazloženjem,da se ne čuje srce djeteta.Izgubili smo naše malo čedo,ali nastavili smo dalje/jer Bog je tako htio/.Iz svega toga,moju kćer je izvuklo vanredno studiranje,gdje je položila 5 ispita/pa i onaj za uvjet u 2.godinu/.Upisala je višu med. u Bihaću.Sada slijedi drugi semestar.Polako nadolazimo svi od svega.
Moj sin je kao i obično,bio u svom elementu,kada je slavlje i pjesma u pitanju.Cijelu noć je pjevao i veselio se,plesao/izvještili smo se u plesu s kolicima/.
target="_blank">Image and video hosting by TinyPic
Nadam se da je slika uspjela.
Sada željno očekuje Uskrs i njegovu Krizmu,koja je 22.5.Želi veliko slavlje,uz muziku,naravno.Nada se da će dobiti i nešto đeparca za more.Toliko za sada.Sve vas pozdravljamo i idemo hrabro naprijed.

12.03.2011. u 09:32 | 18 Komentara | Print | # | ^

SRETNO SVIMA

sretanEvo,dočekasmo i rođenje maloga Isusa.Nadam se da ste svi proslavili u krugu svoje obitelji,kao i ja.Kod mene je drugi dan druženje uz ručak,jer tada dolaze moja djeca,zetovi i unučad,te ostale drage osobe.Slavimo i moje rođenje.Sada se polako pripremamo za dolazak nove godine.Svima vama koji navratite ovdje/iako sam malo lijenija nego prije/ja i moja obitelj želimo SRETNU NOVU 2011.GODINU uz želju da nam svima bude bolja,a sa sobom donese zdravlje za svakoga!
SRETNO SVIMA!!!sretanmahnjamipartypjevapuknucu
Image and video hosting by TinyPic

29.12.2010. u 16:01 | 4 Komentara | Print | # | ^

SRETAN BOŽIĆ!

kissDragi prijatelji i neprijatelji i svi koji slavite kao i ja Božić,želim da vam je blagoslovljen i da ste sretni sa svojom obitelji!
Image and video hosting by TinyPic
kiss

25.12.2010. u 15:55 | 3 Komentara | Print | # | ^

JOŠ SMO TU

Evo nas kod kuće već drugi tjedan.Moj sin je prošlu subotu dobio vodene kozice,pa smo kod kuće.Nakon mog unuka,unuke eto i on je dobio "piknjice".Dobro je prošlo,zahvaljujući pjeni PoxClin.Zaista je super.Nema svrbeža,a sin kaže kako ga hladi.Sada opet mažemo puderom i pri kraju smo s problemom.Sada nas očekuje sretan dan,tj.rođendan.Sutra moj sin slavi 16.rođendan.
Pisala sam ministru Milinoviću,u vezi ortoze S.W.A.S.H i dobila odgovor.
"Izvješćujemo Vas da prema Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na ortopedska i druga pomagala("Narodne novine"broj 117/09,23/09,53/09,116/09,4/09,88/10 i 111/10.u daljnjem tekstu Pravilnik) i članku 27.navedenog Pravilnika,osigurana osoba može na prijedlog doktora specijaliste,uz priloženu medicinsku dokumentaciju te ispunjenu potvrdu za ortopedsko pomagalo ostvariti pravo na pomagalo koje nije utvrđeno u Popisu pomagala.
Potrebno je gore navedenu dokumentaciju s potankim obrazloženjem medicinske indikacije za pomagalo,te tehničkom dokumentacijok dostaviti na odobrenje liječničkom povjerenstvu za pomagala Direkcije,neposredno ili putem ureda,odnosno ispostave područnog ureda Zavoda.
Eto tako,pa ću slijedeći tjeda i to krenuti,da sređujem,da moj sin opet bude s ortozom sretan i zadovoljan.
Sada krećem u pripremu torte za mog sina.Jednu adventsku svjećicu smo upalili i radosno isčekujemo veliki dan rođenja malog Isusa/a i još jedan rođendan/.
Image and video hosting by TinyPic
Ovako je bilo prošle godine.
Puno pozdrava od nas i do skorog javljanja.

30.11.2010. u 08:13 | 8 Komentara | Print | # | ^

TU SMO

Evo nas lijenih ponovo na istom mjestu.
Poslije toplica obišli smo Kumrovac i žurno kući.Konačno sreća na licu moga sina,kada je došao kući.Uskoro nam je krenula škola.Ove godine smo malo više za školu,jer opet čeka da vidi šta će mu njegov prijatelj,pripremiti za taj dan.Ide u školu kao na kazališnu predstavu.Počeo je čitati po tri slova,ali zato piše što poželi.Piše samo na tastaturi jer rukom još uvijek neide.Bar se lijepo zabavi na kompu i traži pojmove koji ga zanimaju.
Bili smo na jednoj prezentaciji S.W.A.S.H ortoze i dogovorili probu.Poslije mjesec dana čekanja uspjeli smo i posuditi tu ortozu.Sada ju nosi i to s radošću.Vjerovatno mu je ugodnije s njom.Pomaže mu lakše sjediti,napraviti korake lakše,puzati na koljenima a da ne pada i što je kod njega naj bitnije da mu se noge nemogu sastavljati u koljenima kao bez ortoze.Mi smo jako zadovoljni s njom.Ima bar neke koristi jer ionako nemože hodati zbog nožnog zgloba lijeve noge jer mu noga bježi unutar.Pokušat ću ubaciti sliku.
Image and video hosting by TinyPic
A ovako izgleda na njemu:Image and video hosting by TinyPic
I ovako;
Image and video hosting by TinyPic
a i ovako:Image and video hosting by TinyPic
Jedino negativno je što ta ortoza NEide na doznaku HZZO-a nego se plaća 7300 kn.Ipak se rade pregovori/tako sam barem čula/da se ortoza uvrsti na listu.Molim odgovorne da ju uvrste jer zaista pomaže djeci koja samostalno nehodaju,teže sjede i križaju noge kao moj sin.Eto za sada toliko.Svima pozdravi od male lijene ekipe.

23.10.2010. u 08:57 | 9 Komentara | Print | # | ^

NASTAVAK KRAPINSKE2.

Stigli smo u bazen.Unutra toplo,voda topla,bazen veliki.Moj sin odmah uskače u svoj šlaufić i ode.S jednog kraja na drugi.
Image and video hosting by TinyPic
Sredina bazena prazna,jer ide moj sin.Ima jako duge ruke i kada zavesla njima išprica sve oko sebe.A većinom su bakice i djedovi poslije u bazenu.Djeca su vrištala od sreće,igrali se loptom,smijali...Ma bilo ih je prelijepo gledati.Svi su na "kopnu"-nemoćni u kretanju.ali u vodi...tu su zaista "ribice".Srce mi je raslo ao kuća gledajući njihovu sreću što nešto konačno mogu sami bez ikoga.Sama sam kao u šoku.Zar im voda toliko sreće može pružiti.Mislim da im je voda sve,Ona je njihove noge.Odlučila sam da ako moj grad ikada bude imao bazen/zatvoreni/ svaki dan vodim djete na plivanje-neka bar koji sat bude samostalan i noge koristi.Tek sada shvaćam koliko voda znači invalidnoj djeci.Kamo sreće da svako od njih ima bazen.
Image and video hosting by TinyPic
Mi kod kuće imamo bazen-ali njemu treba da noge ne osjete dno.Ovako se on kupa sa svojim nećacima.

Image and video hosting by TinyPic
A ovako na moru
Toliko za sada.Svima pozdravi od nas.

30.08.2010. u 09:10 | 24 Komentara | Print | # | ^

KRAPINSKE TOPLICE -2.

Kao što napisah,nastavak slijedi.Gospođica Mija je malo "prikočila" moga sina od ideje da mora kući.Lijepo su se družili u šetnjama,igri pod košem/ubacivali/su u koš,kupanjem u bazenu,pričanju...Ma zaista je bilo lijepo,da nije ono ALI,jer nije to kod kuće.Bilo je tu još mladih gospođica;Monika,Nikolina,Bernarda,Darija..a i mlade gospode;Luka,Ivan,Marin,Matija,...Bilo nas je iz Broda,Kruševice,Zagreba/3/,Bjelovara,Gospića,..Jedno lijepo druženje djece i majki.Prvi put sam se osjećala "lijepo i na svom" jer bila sam u društvu onih koji imaju probleme iste ili slične mojima,djecu sličnu mome sinu,majkama koje pate kao i ja,onima kome je teško što su tamo -kao i meni,majkama koji svoju
tugu "tope" smijehom i šalom,...Dok šetamo vani,svako ti je spreman pomoći,upitaju za sina,djelimo tugu,sreću,svi smo isti i djeca i roditelji.Poslije večere moj sin je želio igrati košarku.Ovako je to bilo:
Image and video hosting by TinyPic
On i Mija ,naravno skupa.
Prije večere u 18.sati išli smo na Misu u ambulanti,koju je vodio pater Luka Radja.
Image and video hosting by TinyPic
To nam je bio melem za dušu.Svečenik isti kao i pacijenti.Jako dirljivo.Uživao je ići na Misu.
Image and video hosting by TinyPic
Ne samo on,nego i ja i mnogo drugih pacijenata.Zaista je to jedan divan svečenik.Rekao je da mu se ukazala Gospa i rekla da će stati na noge,ali da svi mole za njega Zdravo Marijo..Zato tko može neka moli za njegove korake.A to ste trebali vidjeti,pred spavanje kako moj sin moli za njegove i svoje korake.Poslije Mise ,pater uz pomoć svog pomoćnika ustane na noge.Ipak se malo oporavio.Moga sina je to potaklo da i on učini isto.Uvijek je sjedio u kolicima pod Misom.Jedan dan je bilo manje vjernika i ja sam ga postavila na stolicu pokraj mene.Inače uvijek stojim iza njega,a taj puta je rekao da sjednem.Kada smo ustajali,on je pokušavao isto.Plašila sam se za njega,jer nemože stajati.Prvo što su mu noge u koljenima savijene,a stopala su skroz iskrivljena te stoji unutarnjom stranom.Ustao je i duže stajao,pri tome ga nismo smili nitko pridržati ali smo svi bili spramni oko njega.Suze su mi išle od sreće jer on stoji sam ali uz puno muke ,što se vidjelo na licu.Molio se glasno kako on to zna/nemože tiho pričati/.Svi su u njega gledali i puštali suze kao i ja.Vrhunac je bio,kada više nije mogao izdržati a želio je.Tada je nastao plač i vrištanje.Počeo je nabrajati i kukati,kako on nikada neće moći stajati sam,da kako će ići na svoje vjenčanje-da će ga morati voziti u kolicima,da neće moći imati djecu,da neće na vjenčanje doći svojim nogama....Tada je to bilo pre strašno za slušati.Moje suze radosnice,zamjenile su suze bola i očaja zbog velike tuge njegove.Svi smo ga ubjeđivali da treba vremena i upornosti i da će sve biti dobro,ali dugo nam je trebalo da se smiri.Moja bol i njegova,nisu za opisati.To može razumiti samo onaj tko prolazi isto.Toliko toga čeka nas i našu djecu i toliko je tih prepreka koje nas čekaju svake sekunde.Ipak se nadam da Bog misli i na našu djecu i na nas.Ljudi nisu svjesni šta je sreća u djeci ,dok se ne desi zlo i poremeti im život.Puno je djece koja su na liječenju,zbog nepažnje vozača,koji ne misle ni na koga.Da je samo vidjeti tu djecu koja su se nekada bezbrižno igrala,a sada žive kao invalidi,bez rječi ili krikovima pričajuči.Pa to je vjerujte prestrašno.A roditelji suze lije svaki dan ,da bi potoci suza mogli teći posvuda.Jako me to šokiralo.Mi se nosimo s problemima od njihova rođenja a ovi su roditelji osjetili živost i korake svoje djece,a sada niti pričaju a niti hodaju.Pretvoreni u malene biljčice koje se trebaju puno njegovati.A oni uvijek išćčekuju njihovu dječicu da im dođu i veselo prepričavaju svoje događaje.To ih jako boli,jer treba puno upornosti i snage da uspiju.Nemogu vam opisati kako me je to dotuklo.Toliko imaju problema za dobiti dane/ako su zaposleni/,da bi bili s njima,kod kuće ostave drugu djecu,treba to plaćati a ožiljke na srcu nitko nemože zacijeliti .Grozno,grozno..
Svako sa svojim problemima i mi smo polako sve nalazile načina da pričamo jedna s drugom.Bog nam je dao djete s posebnim potrebama,znajući zašto,i ipak hvala mu na tome.Ta djeca imaju srce veće i od cijelog svijeta,a ljubavi za cijeli svijet.Uz njih otkrivamo jedno novo carstvo i neku novu ljubav.
Izgurasmo prvi tjedan vježbi ali stiže nam vikend.Subotom samo med.gimnastika.
Odlučili smo ići na vanjski,gradski bazen.
Veselje djece;Toni,Ivan,Monika,Mija i mi majke.Dan pakleno vruć,vjetrić,sunce..a mi svi u bazen.Kada smo izašli,primjetim krv ispod nogu moga sina.Pogledam ,a ispod palčeva curi krv.Pri izlasku me upitao kakve su to pločice da se ogrebao.Ima zaista na mjestima poidanih pločica,pa sam mu rekla da je vjerovatno malo zapeo na pločicu/papuče za odu naravno nisam ponijela/misleći da za bazen netrebaju-ali greška.Umotala sam mu prste i u ambulantu.A oni kao u čudu,da otkuda to.Do kraja boravka u toplicama svaki dan prije kupanja stavljali su mu neki flaster da može u vodu a poslije kupanja gazu s lijekom za ranu.To mu je jako išlo na živce i bio je u panici.,hoće li mu to proći.
Evo sada je to prošlo uz domaće liječenje.

29.08.2010. u 08:11 | 0 Komentara | Print | # | ^

KRAPINSKE TOPLICE

Pozdrav svima koji su mislili na nas,a i ostalima.Eto,i to smo progurali.Otišli smo na rehabilitaciju i eto nas kod kuće.
Tog ponedjeljka tužna srca smo krenuli na put.Po dolasku u toplice,tuga još veća.Teško je to opisati.Sve je lijepo;park,priroda,mir,ali znaš da tu moraš ostati i sve lijepo se gubi.Odlazimo do ambulante,dobivamo ključ od sobe i lifta i nosimo stvari u sobu.Potom slijedi liječnički pregled i polako terapije jedna za drugom.Do ručka sve gotovo.

Image and video hosting by TinyPic

Ovako je to izgledalo,još s osmijehom na licu.
Nekako smo izgurali do večeri,a tada je tata morao da ode.Tada su nastale muke.Pokušala sam sve da ga zabavim,a i ostale mame i djeca na odjelu.Bilo je teško i mislila sam da je uspješno.No,prevarila sam se.Naj gore je bilo kada smo krenuli na spavanje.Ta noć bila je mučna.Tako neispavan ujutro je krenuo na terapije.Oduševljen je logopedom,koji zaista zna kako s djecom/koliko sam čula kroz vrata dok sam ga čekala/ a i po tome što je bio oduševljen ići kod njega.



Poslije logopeda ,imao je bazen/tj.vježbe u bazenu/.
Image and video hosting by TinyPic

Poslije bazena slijedila je med.gimnastika.
Image and video hosting by TinyPic

Poslije toga je slijedila radna terapija ali nisam slikala.Sve terapije su bile po pola sata.Kažu da je to zbog toga što su godišnji odmori,pa moraju smanjiti vježbe na to vrijeme.Mi smo zbog 2 sata ukupno morali biti tamo.Poslije vježbi smo se lijepo družili,majke i djeca.
Image and video hosting by TinyPic

Ovo je druženje na terasi moga sina i njegove "ljubavi" Mije.Da se nije ona pojavila treći dan ,moj sin bi već išao kući.Više nije mogao izdržati i dogovorili smo se kući u petak.A u srijedu je stigla mlada gospodična i moj sin je odustao od kuće.To vam je ljubav još iz vrtića.Idu i u istu školu.Eto tu ću završiti a nastavak slijedi.

27.08.2010. u 07:22 | 3 Komentara | Print | # | ^

ODLAZIMO...

Eto,došao je i taj dan da se ja i moj sin pakujemo i put pod noge.Grozno se osjećamo obadvoje i to je nemoguće opisati.Ujutro krećemo za Krapinske toplice i mjenjamo adresu na tri tjedna.Ako je tko od prijateljica u blizini,navratite da se družimo.Nadam se da će mo izdržati i ovo iako nam je teško ostaviti sve drage i mile kod kuće.Jedino se za sina bojim kako će izdržati,jer njemu je komp.sve,a tamo ,tko zna ima li gdje?Kako poslije svake prepreke izađemo jači,tako se nadam da će biti i sada.Po povratku se javimo i molim da se ne ljutite jer neću moći pratiti vas i odgovarati na komentare.Sve vas lijepo pozdravljamo !

08.08.2010. u 09:11 | 7 Komentara | Print | # | ^

LJETO

Evo konačno,stiglo je i ljeto.Škola je gotova i sada odmaramo.Puno toga se dogodilo u međuvremenu ali idemo dalje.Moj sin je presretan jer smo kod kuće.Naj sretniji je kada nikoga /osim nas dvoje /nema kod kuće.Pomalo me brine,jer pubertet je tu.U mojoj glavi je totalni haos.Dosta toga je sjelo na tu ludu glavu.Bistrim ju suzama i pjesmama,ali do kada?Sin je sve više vezan za mene,da je počeo "da me čita" i sve teže mogu skrivati tugu pred njim.Nije za vjerovati da djete može toliko osjetiti iako pokušavam skriti probleme.Svaki puta mi pušta moje omiljene pjesme,čim osjeti da sam tužna.Tako me to čudi.Može li djete od 15.godina,s teškočama u razvoju imati tako izoštren um za osjećaje?Nikako mi to nije jasno.Kako on za koga se moram brinuti 24.sata na dan,u neku ruku brine za mene?Uz sve to ,moj sin je moja slamka spasa.Samo on može da me vrati u život.Vjerovatno mi je Bog dao njega da bih mogla proći kroz sve što mi je namjenio.Hvala mu za sve ,a posebno za moga sina.Skupa će nam biti lakše.Sve to mora biti tako.
Dane provodimo kod kuće.Kupili smo mu bazen i on uživa,tugujući što nije na moru.Dva puta smo ga vodili na more i to je muka živa.Izdržali smo po 3 dana i kući.Ipak idemo u 8.mjesecu u Krapinske toplice na tri tjedna.Bit će sretan jer će biti moj centar svijeta.Valjda ću izdržati,mada neznam KAKO?Bojim se jer svoje slobodno vrijeme provodi na kompu,a tamo -kako će?Velika je to briga,ali to znam samo ja.Nadam se!
Moj jedini brat krenuo je u Zg.na zračenja i kem.terapiju.Za sada je dobro,ali tek je na pola.To mi je drugi teret na duši.Uz to majku,"varam" u vezi njegove bolesti.Pa tek je malo nadošla poslije tatine smrti/26.6./bilo dvije godine.Mama mi ima anginu pektoris....a ja sam joj jedina "slamka spasa".Ali evo neću više kukati.
Uz moga sina,život je lakši!

06.07.2010. u 09:09 | 15 Komentara | Print | # | ^

SRETAN MAJČIN DAN!

mahEvo prvo svim majkama da čestitam današnji dan.Nije lako biti majka ali je lijepo.
Kontrolu smo obavili.Nisam se javljala jer imam nekih događanja u obitelji pa nemam volju.Moj brat je operirao tumor na mozgu pa sam sva nikakva.Nalazi moga sina upućuju na to da nemoram očekivati njegovo stajanje na noge,koje sam žarko željela.Još uvijek se nadam da će mi netko drugi potvrditi da ima.Zbog naglog rasta mišići se nemogu razvijati kao kosti i noge ostaju skvrčene a tako mu se i kičma krivi.Za sada nema nade za operaciju ,nego će mo pokušati sa nošenjem ortoze.U nalazu piše:
Izražena dinamička kifoza u sjedenju,lumbalna skolioza,fleksijska kontraktura koljena od 30 st.Kut po Cobbu 50 st,Risser manji od 4
Dg:Tetraparesis spastica
Kyphoscoliosis thoracolumbalis
Primjena TLSO ortoza.
Na Šalati je uzeta mjera za ortozu i sutra šaljem doznaku.Nadam se da će biti napravljena u redu i da neće biti "sreće"kao sa cipelama.Cipele su nakon dva tjedna nošenja kao stare.Kada smo ih nazvali rekli su da ih pošaljemo nazad.Neznamo hoćemo li ih slati.
A sada za sve roditelje djece s posebnim potrebama-MEMORANDUM RODITELJIMA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA:
1.Uživajte u svom djetetu!Tada će i drugi uživati u njemu.
2.Ne očekujte mnogo!Uživajte u svakom malom uspjehu.
3.Ne gubite vrijeme na ispitivanje zašto se to vama dogodilo!
Krenite tražiti pomoć za dijete i za sebe.
4.Vjerujte da vaše dijete uvelike oplemenjuje ljude oko sebe!
5.Vjerujte u sebe!Vi najbolje poznajete svoje dijete.Sve što želite možete postići.
6.Nemojte biti sami!Zatražite pomoć.
7.Promijenite definiciju uspješnog djeteta!Vaše dijete je drugačije i za njega je uspjeh nešto drugo.
8.Budite ustrajni.Borite se!Prepreke i problemi uvijek će vas pratiti.
9.Svom djetetu prije svega budite roditelj!To je vaša najvažnija zadaća u njegovom životu.
10.Bez obzira na sve teške trenutke,snagu crpite iz veselih i radosnih trenutaka!
11.Svaki novi dan je drugačiji!Nekim su lakši,neki su teži!Nekad ćete moći obaviti sve što poželite,a nekad ništa.
12.Dajte sami sebi odmora jer vam to treba!Obradujte se.Samo odmoreni i zadovoljni možete smoći snage za dalje.
13.Kad vam je teško plačite,tugujte,žalite...To su tako prirodni osjećaji.
14.Pronađite vrijeme kad možete biti sami sa supružnikom!Svi ste pod stresom i svi ste potrebni jedni drugima.
15.Težite obiteljskom zajedništvu!Spriječite udaljavanje jedni od drugih.
16.Posvetite se ostaloj djeci!Vaše posebno dijete neće ništa izgubiti.
17.Ne odustajte kad vam kažu "NE"!Upornost otvara mnoga vrata.
18.Pričajte,pokažite i dokažite svima koliko obveza imate kako bi vas lakše razumjeli!
19.Povežite se s drugim roditeljima!Ništa nije poput razgovora s nekim tko je u istom položaju.
20.Shvatite svoju situaciju kao životnu školu!Vaše posebno dijete osvještava u vama osnovne vrijednosti življenja.

I upamtite:NISTE SAMI!
Ovo je sve tako lijepo napisano ali mnogo toga teško učiniti.Zato drage majke/jer smo mi većinom s njima najviše/pokušajmo usvojiti nešto od ovih pravila i neka nam dragi Bog bude uz nas!
Sve vas pozdravljam i ispričavam se što ne odgovaram na komentare/moram pronači malo više vremena za sebe-ali kako?/.
Nadam se da se nećete ljutiti!?mah

09.05.2010. u 16:47 | 13 Komentara | Print | # | ^

ZAGREB 28.04.2010.

waveSamo kratko javljanje da sutra konačno idemo na Šalatu,kod ortopeda.Nadam se da će nam biti rečeno što konačno možemo očekivati od sina i da li postoji nada da ikada stane na svoje noge te da ne ovisi o nikome.Javim se poslije pregleda.Toni je presretan što ide u svoj Zagreb.wave

27.04.2010. u 22:04 | 5 Komentara | Print | # | ^

POSEBNA MAJKA


Bruno Ferrero
Jeste li se ikad zapitali kako se odabire majka djece s posebnim potrebama?Pokušavam zamisliti Boga kako anđelima izdaje upute,a oni zapisuju u veliku bilježnicu.
"Amstrong,Beth-sin.Sveti zaštitnik Matej."
"Forest,Marjorie-kćerka.Sveta zaštitnica Cecilija."
"Rutlsedge,Carrie-blizanci.Sveti zaštitnik...neka bude Gerard.Navikao je na mlade vjernike."
Napokon priopćujući anđelu zadnje ime,Bog se smiješi:"Ovoj ćemo dati sina s posebnim potrebama."
Anđeo je znatiželjan."Zašto baš ovoj ,Bože?Ona je tako radosna."
"Baš zato,",odgovara Bog smiješeći se."Kako bih mogao povjeriti dijete s posebnim potrebama ženi koja se ne zna radovati?Bilo bi to odviše okrutno."
"Da li je strpljiva?",pita anđeo.
"Ne želim da bude previše strpljiva,mogla bi se utopiti u moru samosažaljenja i patnje.Kad nadvladaju zaprepaštenje i negodovanje,priviknut će se."
"Ali,Gospodine,mislim da ta žena i ne vjeruje u tebe."
Bog se smije:"Nije važno,sredit ću to.Ta žena savršeno odgovara.Obdarena je pravom mjerom egoizma."
Anđeo je iznenađen."Egoizam?Zar je to krepost?"
Bog potvrđuje:"Ako se koji put ne bude znala odvojiti od sina,neće izdržati.Da to je žena koju ću blagosloviti nesavršenim sinom.Ona to sada ne zna,ali toj će ženi drugi zavidjeti.Njezina riječ nikada neće biti posve čvrsta.Nikada neće ništa držati običnom pojavom.Kada dijete prvi put izgovori riječ "mama" ona će biti svjedok čuda i to će je osvijestiti.Kad svom slijepom djetetu bude opisivala stablo ili zalazak sunca,vidjet će ga kao što rijetko tko zna vidjeti moja stvaranja.Dopustit ću joj da jasno vidi stvari koje ja vidim-neznanje,okrutnost,predrasude, i učinit ću da se digne iznad njih.Nikada neće biti sama.Bit ću uz nju svakog trenutka svakog dana njezina života,jer ona će nepogrešivo obavljati moj posao kao da je neprestano uza me."
"A sveti zaštitnik?",pita anđeo s uzdignutim perom.
Bog se nasmije:"Bit će dovoljno zrcalo."
Evo ovaj sam tekst pronašla i toliko me dirnuo .Vjerujte puno majki znam koja imaju djecu s posebnim potrebama da mislim da je ovo prava istina.Stvarno imaju u sebi ono nešto...Sada mi je puno toga jasnije.Hvala Bogu što mi je poklonio sina s posebnim potrebama jer uz njega smo dobili puno u snazi,vjeri,ljubavi,otvorenom srcu i radujemo se životu uz našeg sina,evo već 15 godina.

09.04.2010. u 08:32 | 14 Komentara | Print | # | ^

SRETAN USKRS SVIMA!

Image and video hosting by TinyPicSretan Uskrs svima od mene i obitelji!

03.04.2010. u 23:31 | 15 Komentara | Print | # | ^

EVO ME OPET

Pozdrav svima,Dugo me nije bilo.Ova zima je konačno prošla.Bili smo bolesni,malo sin,malo ja.Od njegovog kašlja,temperature,do moje prehlade,koje kakvuh pretraga.Uz to se i komp pokvario pa je bio na popravku,a kada je stigao opet nemogu doći na red,Zato evo na brzaka da se javim.
Moj sin je od kašlja i temperature dobio upalu pluća,pa bronhitis.Samo što je bilo bolje 2 dana u školu pa opet bolest i tako do prije dva tjedna.Nadam se da će ovo proljeće biti bolje.Uz to brige oko moje unuke koja ima jako gibljive zglobove i ide na vježbe,živčanim jer se bojim da se povjest ponavlja.Jedna doktorica sumnja da je Distoni sindrom i kaže da skoro nije vidjela tako djete da može pokretati ruke i noge kao ona a druka da misli kako je nešto u vezi enzima ali sada nas očekuju pretrage pa ćemo nadam se znati.Molim da se ne ljutite oni kojima nisam odgovorila na komentare jer zaista nisam u mogućnosti sjesti i pisati.Moj sin je sve više ljubomoran na sve,ako nisam u njegovoj blizini i ako moja pažnja nije samo na njemu.Nije mi jasno što se to dešava.Ušao je u pubertet,glas mu se mjenja,narastao je i ponašanje mu je ozbiljnije.I dalje je jako zanimljiv i dalje nas čini veselim i sretnim.Zato nam bolest njegova jako teško pada.Cipele smo napravili u Zagrebu kod Valeka i jako smo zadovoljni.Predali smo papire za Krapinske toplice i čekamo termin.Kako ćemo izdržati od kuće udaljeni tri tjedna,neznamo.Polako nas hvata panika.Moram pohvaliti svoga sina koji je odjednom počeo sam pisati na komp jer do sada nije znao rastaviti rječ na slova pa smo mu uvijek govorili koje slovo da ukuca za neku rječ,a sada je odjednom krenuo sam da si upiše i traži ono što ga zanima.Nekako si naj više bira mjesta na moru kuda bi volio ići.Kaže da mrzi ovu krizu jer neće ići na more.Ostaje mu njegov bicikl i kolica i vožnja po ulici koja je konačno asfaltirana u cijelosti.Ali sada imamo i autobusnu liniju koja prolazi našom ulicom i sada svi voze brzo,tako da sam neće moći ići i ostaje mu dvorište koje smo proširili asfaltom da bi se imao gdje voziti.Još mu ostaje želja da dvorište bude ograđeno i da ima psa za druženje i igru ali mora proći kriza pa on tu krizu mrzi/kako on kaže/.Često pita ,a tko je izmislio tu krizu?Ipak s veseljem očekuje ovaj tjedan i veseli se što mu je tjedan kraći i što dolazi Uskrs jer mu možda zec ipak nešto donese.Sreća pa nije jako zahtjevan.Dovoljan mu je i nekakav miris/dezodorans/ i po novom čokolada.Počeo je konačno jesti i čokoladu.Neizostavan poklon su mu i polo majice kao i košulje a igračke više ne traži i često nas upozorava da on nije mali jer ima već 15 godina.Neznamo kako bi sve ovo izdržali bez njegove vedrine,smijeha,šala i pjesme.Pozdrav do slijedećeg puta.


29.03.2010. u 07:06 | 5 Komentara | Print | # | ^

DVADESETI TJEDAN

Evo me opet.Navršila se godina dana od prvog posta.
I ovaj tjedan je bio skraćen.U ponedjeljak smo išli vaditi krv,utorak u školi,srijeda opet vađenje krvi/nalaz ALP-a bio povišen/,srijeda,četvrtak i petak kod kuće-opet kašalj i kontrola kod doktorice.U srijedu nalaz u redu.Jako smo se bili uplašili ali sada je u redu.Obavljali smo pripreme za kontrolni pregled za Zagreb.Uz hladnoću i snijeg moj sin je uživao što je kod kuće.
Obavili smo juče pregled u Zagrebu.Doktor je zadovoljan.Nema izbijanja,a ostaje i dalje ista terapija.Predloženo je da odemo u toplice-Krapinske-pa moramo obaviti i te predranje.
U Zagrebu smo na Šalati upisali pregled kod ortopeda i to za 28.4.2010.Moram provjeriti u Lovranu ima li skoriji pregled.Naručili smo ortopedske cipele kod Valeka u Ilici.Nadam se da će ove cipele biti dobre,a to će mo znati za dva tjedna.Daj Bože da konačno ima dobre cipele.
Kako smo juče bili u Zagrebu i danas smo kod kuće jer danas nemamo auto/muž morao na put/.Tako da i danas uživamo i to samo ja i sin.Sada možemo više vježbati jer on obožava kada nitko nije kod kuće.Sve vas pozdravljamo i krećemo s vježbom.Image and video hosting by TinyPic

09.02.2010. u 13:02 | 19 Komentara | Print | # | ^

DEVETNAESTI TJEDAN

I ovaj tjedan smo morali malo skratiti.U srijedu je Toni opet dobio temperaturu i do četvrtka ga je drmala.Tako da je i u petak ostao kod kuće.Veseli se tome što će uskoro u svoj rodni grad-Zagreb. Ovaj mjesec /8./idemo na redovnu godišnju kontrolu na Goljak,jer treba obaviti EEG snimanje.Sada bih molila da mi netko kaže gdje u ZG možemo napraviti ortopedske cipele/ali da dobro rade/.Ovdje sam čula za Valeka.Radili smo već kod par firmi ali nitko da napravi cipelu za njegovu nogu.Ja sam očajna sa tim .Za ove smo 3 puta išli u OS ali nisu napravili kako treba.Njemu treba cipela u unutarnjem dijelu jako čvrsta jer mu stopala idu prema unutra.Nekada sama pomislim kako sam grozna kada im kažem da neću prihvatiti cipele jer ne odgovaraju.Što je najbolje oni sve zapišu što kažemo da treba da se obrati pozornost,a kada dođemo pola ne naprave.To mi je noćna mora inače sa tim ortopedskim pomagalima.Njima svima treba samo lova,a za potrebe onoga kome treba nikoga nije brika.Mi imamo ovdje za cipele 2 kuće i jednog privatnika koji mogu napraviti cipele.Toliko bi mogla opisivati sve što se dešavalo ovih godina s cipelama da bi potrajalo.A pare nisu male.To je jako žalosno-toliko para ode u prazno a ništa nije rješeno.
Moramo još otići na Šalatu da vidimo tko radi od ortopeda,jer smo čuli da prim.dr.Šakić koji ga je operirao ne radi više jer je u mirovini.Trebao bi dobar pregled kod nekog ortopeda da vidi kako mu se opet noge u koljenima koče,pa da vidimo vrijedi li opet popustiti tetive.Tako da će nam dan biti ispunjen maksimalno.Molim vas koji znate da mi javite za cipele i ortopeda,na kojoj adresi znate da bi bilo dobro otići.
Toliko za sada sve vas pozdravljamo u ovo hladno jutro/-6/ .

01.02.2010. u 07:16 | 10 Komentara | Print | # | ^

TONI

Image and video hosting by TinyPic
Ovo je pokušaj stavljanja slike mene i sina
A sada slika moga sina,gdje obožava biti jer ne ovisi o nikome
Image and video hosting by TinyPic
Ovo su moji Sara i Filip-unučad
ank">Image and video hosting by TinyPic
A ovo je naj novije s rođendana moje kćeri-moja unuka Sara
Image and video hosting by TinyPic
Ako sam uspjela pogledajte a ja šaljem pozdrave!

28.01.2010. u 14:41 | 5 Komentara | Print | # | ^

OSAMNAESTI TJEDAN

waveEto prošao je još jedan tjedan.I ovaj smo morali skratiti.U srijedu je sin dobio temperaturu,tako da nismo išli u školu u četvrtak i petak.Kihao je,šmrcao ali temperatura nije bila u četvrtak.Naravno da sam odmah i ja počela kao i on.Nešto nas ova godina krenula bolno.Bit će bolje nadam se.Čudite se ocjenama.Pa ja 7 godina nemogu sebi doći od pravila i propisa u školi.Škola je "Specijalna škola" za djecu,RTL opremio jednu učionicu za ugodniji boravak i rad s djecom,mala,puna djece-a sve je kao u normalnoj školi.Sistem ocjenjivanja,izostanci/zbog kojih je moj sin ponavljao 4.razred/,veći broj učenika...Mogla bih nabrajati sve čime sam ogorčena u školi ali nema smisla.Ja sama ništa nemogu,a nemam petlju za nešto dalje.Zato malo pozornosti dajemo školi jer se ne vrijedi sekirati.Malo svijetla ovaj tjedan bilo je u subotu.Moja najstarija kći je slavila svoj28.rođendan.Subota kao tada kad se rodila.A sada ima dvoje divne dječice .Eto toliko za sada,krećemo u nove školske pobjede.Neka vam je uspješan i ugodan ovaj tjedan!wave

25.01.2010. u 07:32 | 2 Komentara | Print | # | ^

SEDAMNAESTI TJEDAN

Evo me opet i ove godine.Prošao je još jedan tjedan.Bilo je teško ponovo krenuti nakon dužeg odmora ali krenuli smo.Tri dana ga je vodio tata u školu jer sam ja bila bolesn od subote do četvrtka.Sada sam spremna za nove pobjede,ako uspijem doći na red za komp.Dobili smo učeničku knjižicu koju nismo uzeli zadnji dan.Uspjeh je vrlo dobar.Kvari nam prosjek likovni koji je ocijena 2.Nemože pisati a ni crtati pa ima 2.Baš je glupo takvo ocjenjivanje.Sada to kvari ali nema veze.Ocijene nam nisu bitne,ali mi je glupo takvo ocjenjivanje zbog hendikepa klasičnog crtanja i pisanja.Evo juče je obitelj bila na okupu cijela sa svim pripadajućim članovima jer je moj sin slavio imendan.Svi smo uživali.U subotu imamo ponovo slavlje.Moja naj starija kćer slavi svoj 28.rođendan.Znači da me opet čeka pravljenje torte.Svima pravim torte za rođendan,jedino za svoj nemam jer mi je u nezgodno vrijeme/Božić/ pa sebi nenapravim.Nema veze,prođe i bez toga.Dok je mene žive svi moji će imati tortu za rođendan.Eto toliko kratko za sada ,idem pripremiti svog sina za školu.Tko zna hoće mu se dati kada vidi snijeg da pada i opet nam se sve bijeli.Svima želim svako dobro i uspješan početak novog tjedna.

18.01.2010. u 07:10 | 18 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2021  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2021 (1)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (5)


Komentari da/ne?

Opis bloga

SVAŠTA PO MALO

kontakt mail:


jadrankab42@gmail.com

Linkovi